joint me

Ludilo! okruzuje me.
meni dragih ljudi.
raspad unutarnjeg ja

vidis, nista osim STRAHA.
Svoga.

Kukavica leti.!!.
i rastvara krila poput kondora.
visemetarski spektakl na nebu.

vise nije plavo i ne blijesti sunce,
vise nije moje da ga gledam.

zasto me muce te stvari!?

koje stvari pitate se? a mozda i ne... vjerojatno ne.
al svejedno cu vam reci. . . iman ispit i muce me udnosi nekakvih dijagrama koje ne razumijem. jednostavno mi te stvari ne ulaze u moju glavu... jebiga. eto i to me muci jer mi je ispit jaaaako brzo.

Kako se razboljeti na najgluplji način?

Naime postoje razni načini kako se čovjek može razboliti. Isto tako postoje i načini kako može ostati zdrav, ali meni nisu poznati. Iz svog iskustva znan da se prosječan građanin ovog planeta ne može boriti sa silama svemira koje nas okružuju jer je kako je navedeno - PROSJEČAN, dakle nije Superman ili nešto slično. Sila na koju u ovom slučaju mislim nije ona od darkwood duba, već ona od meni dragog Murphyja koju je on opisao u jednom o svojih zakona, glasi nekako ovako:" Ako postoji i najmanja šansa da ti se nešto loše dogodi, dogodit će se!!" - i mene prati cijeli moj život.
Nemojte me krivo shvatiti, nisam ja jedan od onih koji sjede doma i kukaju da im je loše. Istina student sam i nemam para, al zato se dobro zabavljam pa se sve to nekako kompenzira. A sad ono bitno, mislim ono iz naslova!
I eto tako dogovorio se ja sa jednim čovjekom naći na placu, radi nekih stvari s kojima vas neću zamarati, ko u starim westernima točno u podne. Okrenuo sam leđa Suncu teko da me ne iznenadi iz sjene i ruku lagano prislonuo na svoj colt milujuči kažiprstom okidač koji je samo čekao da bude potegnt... - MA ŠALIM se!! mala digresija, nemojte zamjeriti. I čekam ja i čekam i prošlo već pola sata, a vani minus pingvin, a njega nema. I prošla neka stara 3 puta, i četrnajstica oko 11 puta (sad ga čekam već skoro sat), i njega nigdje. a vani minus par pingvina. a ja glupan imam i rukavice i kapu u jakni, al ih ne stavljam jer su ružne a pred barbom triba biti lip i ozbiljan ( kapa je od starog sa skijanja iz '82. u sloveniji). Odlučim pogledat na mobitel koliko je sati i vidim da je 7. 2. i da je ponedjeljak, a večer prije smo pili u domu i bilo je zakon. Sjetim se da sam pričao ekipi kako se moram naći sa tim likom i da nikako ne smijem u UTORAK zaboravit na to. Glupan!! Vani je tako hladno ne osječam noge!! Sreo sam staru opet na putu do Importanea.

"NA POČETKU

...biješe riječ!!" Pisalo je i ostalo zapamčeno upravo tako još na početku::
U svrhu tog to je idealna rečenica za započet jedan kulturan blog...

Inače dok pišen ovo jako san bolestan i stalno mi nestaje struje šta me strašno živcira... pozdrav đenani i mlađi koji kuhaju grah oliti fažol koji čemo svi papat i guštat... naravno osim mene jer san alergičan na gore navedeno i mogu umrit ako poiden iti malo... danas ima ispit na koji nisan iša jer san kako san i navea jako bolestan pa nisan moga dignit svoje, doduše mršavo, dupe al svejedno!! bija mi je predzadnji rok šta znači da ću na sljedećem morat sve znat inače ode godina u k...c!!! pa mi je dan (da se zaključit )
baš onako lip i pun sretnih misli da bi moga odletit ravno u Nigdjezemsku... pa na kavu sa Perom Panom... il još bolje pivu...